DARUVARSKI GRADSKI BOEM

Kao posljednji pozdrav, objavljujemo tekst kojim se od svojeg prijatelja oprašta Mato Pejić 25.6.2018.

Znamo se oduvijek, od prvog dana mog života u ovom gradu. Tada je vodio kafić Daruvarski podrum, koji je naslijedio od oca, kroz koji su na poetskim večerima prodefilirali mnogi majstori stiha. Tu smo proveli nejednu noć, a kad bi nakon fajrunta nestalo tvrdo kuhanih jaja i sendviča, čekali smo svanuća, uz koja bi iz susjednog pekarstva zamirisale kifle. To, dakako, nije moglo potrajati. Kao poduzetnik nije uspio, upisavši se u povijest kao valjda jedini čovjek kojem je propala birtija, ali dobro mu je išlo dok je trajala moda kupovanja knjiga od putujućih akvizitera… jer, s knjigama je Damir znao. No, ni to nije bilo duga vijeka. Uz povremene, i sve rjeđe, narudžbe, stalan je bio tek simbolični štand na trgu i beskrajne ture piva u lokalnim kafićima. Naravno, i njegova dobra narav i široka duša. Damir Horvat Zacskai bio je uvjereni pacifist, pa i kad smo u vrijeme zuluma opake gradske vlasti pokrenuli širok pokret otpora, u kojem je on bio najistaknutija figura, osnovali smo Daruvarsku udrugu blagotvornih DUB, čiji je cilj bio pokazati kako se i bez financijske potpore, koju su nam odbili dati, mogu priređivati lijepe i za sve građane korisne akcije. Pa se sadilo zelenilo, promicale lokalne znamenitosti, tražili motivi gradske turističke priče, čistio okoliš, slavila Europa, organizirali recitali sevdalinke, pokrenule nezavisne građanske novine… A da kipti od bijesa vidio sam ga samo jednom, kad su ga optužili za deficit hrvatstva, jer je u glasilu Matice hrvatske, koji je kratko i odlično uređivao, upotrijebio riječ kupus a novokomponirani patrioti tražili su da je zamijeni – zeljem! Nije to htio, pa su Vrela preuzeli drugi, pretvorivši ih u bezlični bilten, a Damir je nastavio tjerati po svome, ne mareći što mu s obilnog stola dopadaju tek mrvice, što on, koji odlično prevodi, sjajno uređuje i maestralno piše, mora preživljavati od štanda s knjigama na trgu. Dijelio je velikodušno i neštedimice, i to sve, bez ikakve iznimke. I savjete, kako jezične, tako stilske i sve druge, i osmijehe, i pozitivne vibracije, dobrohotnost i blagost, i grah za koji je bio pravi maher, i svoje vrijeme, prema kojem se odnosio poprilično nemarno, i sobu prepunu sjajnih knjiga i još bolje glazbe, koju smo puno puta slušali s njegova moćnog razglasa. Izbor se kretao od Esme Redžepove do Plastic People oft he Universe , a zajednički nazivnik svemu, što je bilo u njegovoj ogromnoj zbirci gramofonskih ploča i kompakt diskova, bila je vrhunska kvaliteta.

Redikuli u Daruvaru, to ne bi išlo, rekao je onomad, kad je pročitao moj članak o daruvarskim osobenjacima, koji sam na njegovu sugestiju objavio pod nazivom Odlaze daruvarski huncuti i kažu vam doviđenja, a bio je to moj najčitaniji tekst na društvenim mrežama ikad. Poslijepodne jednog namćora? nema šanse, rekao je na moj prijedlog naziva kolumne u časopisu Daruvarske Aquae Balissae, no novi naslov nismo morali smišljati jer je zbog pritiska lokalnih šerifa list ugašen prije nego što je rubrika krenula… I sve tako. Zaki je znao s riječima. znao je s jezikom, znao je s rimom i stihom, znao je s knjigama, znao je i s ljudima… jedino nije znao sa samim sobom.

DARUVARSKI GRADSKI BOEM

October 24, 2017 Bjelovarac.hr

napis u cijelosti: